Kako zamiješati ljepilo za keramičke pločice?

Ulijete vodu u kantu otprilike za trećinu, otvorite vreću ljepila, naspete u kantu i promiješate. Što se više o tome treba reći. Međutim, dobiti odgovarajuću konzistenciju, gustoću, elastičnost, zahtijeva koji pasus da se objasni i ne može se objasnit u jednoj rečenici. Velika je istina , zaista, da tajna uspješnog posla leži između ostalog u toj vrsti pripreme.

Ovisno o tome kakva nas podloga očekuje, bilo da je riječ o zidu ili podu, majstori već prema iskustvu znaju procijeniti kakvo im treba ljepilo. Naime kada je riječ o ravnoj podlozi, nazovimo ravnoj, manje više kako god da se zamiješa, a da baš nije rijetko poslužit će svrsi.

Kako postoji ne malo proizvođača ljepila, raznih marki, u nekim narednim postovima obradit će se i ta tema detaljnije, ali za sada, dovoljno je reći da se dosta razlikuje konzistencija od proizvođača do proizvođača ako npr. stavimo istu količinu vode i praha dobijemo različito ljepilo, bilo po gustoći, bilo po ljepljivosti. Tako da upute koje stoje napisane na vreći služe baš za recimo tako za stroge početnike, ovdje se želi naglasiti priprema koja će pomoći onima manje iskusnima da sami urade posao sa što manje ” muke”.

Zamiješano ljepilo nakon deset minuta nije iste gustoće

Ljepilo, nakon miješanja ima svojstvo zgušnjavanja ili bubrenja. Tu se najviše razlikuju proizvođači. Neka manje zgušnjavaju, neka više, čak previše. Tako da ono što smo zamješali za desest minuta nije ni približno onom što smo napravili prvotno i treba ga “doradit”. Proizvođaći navode u uputstvu da se još jednom promiješa i na taj način omekša da bude lakše za raditi. Posebno kod nekih vrsta bijelog ljepila, to je potrebno napravit. Ako uzmemo da treba pričekati deset minuta i ponovo promiješati i da trebamo šest kanti, gubimo sat vremena, dok čekamo moramo si tražit posla, ne znam, družit sa kolegama majstorima i dosađivati im svako malo, kao da u teretani radimo pauze između serija, pa malo ćaskamo. Uz to ako za sat poljepimo barem kvadrat dva keramike vidimo da nam baš ne ide na ruku ako se striktno držimo onoga što piše. Treba uvijek nastojati biti učinkovit.

Kako onda doskočit tome problemčiću? Jednostavno, kada smo zamiješali ljepilo koje nam se čini u redu, počnimo sa poslom i već prema tome kako vrijeme prolazi vidimo do koje mjere zgušnjava. Ukoliko sve teže radimo s njim do mjere da nas umara dok nanosimo nazubljenim gleterom, odmah ga malo promješat, nekad sa malo vode. Tako dorađeno ostaje do kraja jednake gustoće. Drugu kantu zamiješat ćemo malo rijeđu, kroz posao doradit po potrebi, treću će se uspjeti i bez dorade potrošit i onda to ide.

Kvaliteno miješanje ljepila

Važi pravilo, što se bolje izradi , to se manje dorađuje. Dakle prilikom miješanja potrebno je malo duže miješati iako se čini da se nema tu više šta, kad vam govore sa strane dobro je to šta ga više vrtiš, to znači da dobro radite, samo dobro izmješajte, ne slušajte druge, jer vi znate tajnu. Ljepilo prilikom dužeg miješanja granule sjedinjuje emulzijom (rastopljene granule ljeplila) i to je tek onda za potpuni učinak spremno. Duplo je jače. Dobije fini sjaj i konzistenciju, kad se zagrabi žlicom drži se na njoj i lako se skida sa nje.

Amortizacija ljepila

Što je koeficijent amortizacije manji, učinak posla je veći, vidimo da su ta dva odnosa u međusobnoj negativnoj korelaciji. Cementni mort recimo ima mali koeficijent amortizacije, što znači da prilikom udarca gumenim čekićem po pločici ostaje kako je taj udarac dao sile, no ako je ispod ljepilo, vrati se nazad toliko koliko smo pazili na miješanje. Ako jako amortizira moramo umijesto dva do tri puta udarit deset puta.

Sve u svemu , moglo bi se o tome da stane u tri toma, ali ovdije se htijelo naglasiti da da je od stvarno velike pomoći dobro izrađeno ljepilo, pogotovo kad se s njim malo i ravna, podbacuje , ljepi čelo stepenica, pa evo vjerujemo da će biti od koristi, pratite nas, podijelite blog imat ćemo još pregršt savijeta i trikova.