Postavljanje pločica, kako započeti sa projektom?
Provjera, priprema, početak radova, 3P, što se bolje i strpljivije pristupi prvom i drugom znatno se olakšava treće.
Ovisno kakav je projekt u pitanju, ili bolje rečeno radi li se privatnom investitoru . Kuća, stan, ili se rade stambene zgrade velika je razlika to ćemo objasnit u jednom od blogova. Za sada neka bude manji projekt kod privatnog investitora. Da bi se ispunila neka norma potrebno je disciplinirano startati na vrijeme. Prije samog početka izvođenja radova treba uzeti obzir potrošeno vrijeme na dogovor sa klijentom. Kako će se postavljati, razmotriti opcije rezanja itd, već tu se izgubi sat dva.
Nakon toga, kreće se detaljnija provjera zidova, podova za postavljanje pločica.
Koliko je u libelu, odstupanja u kutevima tj, jeli prostorija u vinklu. Ako se ovo preskoči i povjeruje ocjeni od oka. Ako je recimo novo požbukano i postavljen estrih, ne treba posebno naglašavat da će biti glavobolje kad se sa postavljanjem pločica dođe do pola zida.
Kada smo to provjerili e onda se može pristupiti recimo pripremi. Obično se podrazumjeva da se zidovi pripreme ako je to potrebno, znači ako je zid malo grbav.
Možemo zamiješati ljepilo, prije toga premazaćemo sa impregnacijom,
ili ako je potrebno staviti i hidroizolaciju itd. Obavezno ti radovi, pripremni, treba da se izvrše prie postavljanja pločica.
Kad smo obavili te pripremne radove u koje možemo podrazumijevati isto tako donošenje keramike na mjesto gdje vam je pri ruci ,a da ne smeta, da sve to organiziramo, otvorimo pakete ,da zamješamo ljepilo i, donesemo alat ,postavimo sve na mjesto kako treba. Isto tako uključimo si strujne brusilice, bušilice što se već koristi, kojim već arsenalom raspolažemo itd. i što je najvažnije razmjeravanje.
Onda krenemo sa radom. Početak rada treba biti kada smo dobro razmjerili , vidjeli možemo li početi od poda, ili ćemo preskakati prvi red i to sada ovisi o formatu , inače ako su veći formati u pitanju praktičnije je da se napravi prvo pod i da onda od poda
radimo prema gore, a ako su manji obično se preskoči prvi red ili već kako se razmjeri. Podbije se sa letvom, libelom i krene se od prvog reda, pa kad se napravi pod onda se taj red spusti na pod.
Zamješa se lijepilo i sa nazubljenim gleterom se nanosi na zid, idealno bi bilo prvo ravnom stranom da se utisne i onda nazubljenom, kako bi se pločica postavila pravilno.
Po potrebi se može i na pločicu stavljati ljepilo sa zadnje strane takozvana batering metoda, ali nije nužna u svim slučajevima to se već prima iskustvu ocijeni koja pločica bi se trebala mazati. Gres i ako je još slabija upojna tad bi bilo dobro da se maže i ako je veći format ako nema prilagođene gleter za jedno nanošenje, jer obično bude teško podizati veliki format još namazan sa ljepilom na tu visinu, oteliš se dok rješiš jednu kupaoncu.
Sa dobrim nazubljenim gleterom dovoljno je namazati samo zid.
Tako se radilo pamtivjeka i držale su pločice bez problema pola stoljeća .
Za razmak mogu da se koriste križići, a u zadnje vrijeme odnosno zadnje destljeće i nešto malo više mogu počeli su se stavljati podložci, distanceri, ili baze kako tko voli reći sa kajlama i da da se na taj način pločice učvršćuju i poravnavaju. Jednako tako i podlošciodređuju i razmak između pločica umjesto nekada križića. Isto ih ima Od 1mm, 2mm itd., Poslije se samo jednostavno poodbijaju sa recimo gumenim čekićem i te se kajle pokupe i koriste se ponovo. Disenceri se naravno kupuju i fugirati se može već nakon 24 sata.
Silikoniraju se kutevi i projekt je gotov .Pretpostavimo da imate odgovarajući alat za projekt uradi sam, ali možete osim hobi alata iznajmiti neku bolju rezačicu , ili od profesionalaca posuditi pogotovo ako je riječ o nekom većom formatu i o tvrđim pločicama. koje alate ja koristim možete pročitati ovde. U svakom slučaju pločice nije tako teško postaviti , ali ne treba taj posao ni podcijeniti, i uzeti olako . Zato je važno da se radi polako, smireno i da se slijede ovi koraci i da se pripremi provjeri, jer priprema je pola posla.
Verujem da ćete se ohrabriti uraditi sebi sami neki projekt , jer to zadovoljstvo
kada nešto nikne ispod vaših ruku neda se opisati riječima. Tim više , ulit će vam samopouzdanje da nastavite dalje.
Ne samo u pločicama nego i u drugim stvarima bilo da su hobi, ,bilo je da je nešto profesionalno tu ćete pokazati svoju kreativnost ,svoju svestranost možda, ili ćete se odlučiti da vam to bude životni poziv, svejedno važno je na pravi način učiti taj zanat.
Uz pravilno mentoriranje i dobar tečaj i još ako imamo dobru volju neće biti teško, ali teži put je svakako ako se učimo sami u potpunosti pogotovo ako mislimo drugima pružati tu uslugu, jer se može doživjeti puno neugodnosti , a i samoj profesiji i majstorima umanjivati vrijednost. Proći će puno više vremena da takoreći pohvatamo cake , za razliku od onoga tko uči uz majstora.
Majstor će prenijeti u roku nekoliko mjeseci puno znanja što početniku samoukom treba više godina, a to tek poslije shvati.
Danas je veoma poželjno da radimo sami neke svoje projekte , kao prvo visoke su dosta cijene postavljanja , a kao drugo više ćemo vredovati tu struku kojoj možemo izrazizti odgovarajuće poštovanje tek kada se sami okušamo. Što se tiče cijena to može ići na ruku onome tko želi da se počne baviti ovim zanimanjem. Ako bi ga samo to motiviralo a s druge strane onaj ko misli da može sam da se okuša pa i ako mu ne bude baš išlo najbolje da se ne nervira samo hrabro treba pokušati, a za onoga tko bi se bavio ovim zanimanjem, najvažnije je ustrajati.